Vai al contenuto

papiamentu

À prupositu di Wiktionary

papiamentu s. m.

  1. (linguistica) lingua creola parlata in l'ìsule caraibiche di Aruba, Curaçao è Bonaire. U papiamentu hè à base prevalentemente purtughese è secundariamente spagnole, incù parulli pruvenenti da l'ulandese è da lingue di l'Africa occidentale.

[papiamentu]

pa | pi | a | men | tu

Issu sustantivu corsu vene da u nome di a lingua "papiamentu" chì vene da u purtughesu "papear" chì signicava "parlà cunfusamente".

lingua, purtughesu


papiamentu

  1. papiamentu


papiamentu

  1. papiamentu