papiamentu

À prupositu di Wiktionary

Corsu

Sustantivu

papiamentu s. m.

  1. (linguistica) lingua creola parlata in l'ìsule caraibiche di Aruba, Curaçao è Bonaire. U papiamentu hè à base prevalentemente purtughese è secundariamente spagnole, incù parulli pruvenenti da l'ulandese è da lingue di l'Africa occidentale.

Prununzia

[papiamentu]

Sillabazione

pa | pi | a | men | tu

Etimulugia

Issu sustantivu corsu vene da u nome di a lingua "papiamentu" chì vene da u purtughesu "papear" chì signicava "parlà cunfusamente".

Parolle currelate

lingua, purtughesu

Traduzzione


Papiamentu

Sustantivu

papiamentu

  1. papiamentu


Sicilianu

Sustantivu

papiamentu

  1. papiamentu