indovinello
Talianu
Sustantivu
indovinello s. m.
Prununzia
- [indovinello]
- IPA: /indovi'nɛllo/
- Sillabazione: in | do | vi | nel | lo
Etimulugia
Vene da u verbu talianu "indovinare".
indovinello s. m.
Vene da u verbu talianu "indovinare".