berillio

Talianu

Sustantivu

berillio s. m.

1. berilliu

Prununzia

• [berillio]
• IPA: /beril'ljo/
• Sillabazione: be | ril | lio

Etimulugia

Vene da u latinu "beryllus", derivatu da u grecu βήρυλλος (beryllos) cù u suffissu -ium.

Parolle currelate

atomo, metallo