pippa

À prupositu di Wiktionary

Corsu

Sustantivu

pippa s. f.

Prununzia

  • [pippa]
  • IPA: /ˈpippa/

Sillabazione

pip | pa

Etimulugia

Issu sustantivu corsu vene forse da u pruvenzale "pipa" o da u verbu latinu "pipare".

Parolle currelate

focu, fumu

Traduzzione